Mi smo navikli da zvuk čujemo ušima, ali u zvučnoj laboratoriji Univerziteta u Koloradu, zvučni talasi se mogu vidJeti i osJetiti. Ovo multi-čulno iskustvo pomaže posJetiocima da ra
zumiju kako i zašto čuju.
U laboratoriji na Univerzitetu u Koloradu, dJeca gledaju svJetlost koju pravi muzika i kompjuterske ekrane na kojima zvuk poigrava. Oni imaju privilegiju da vide zvuk.
DJečaci i djevojčice osećaju podrhtavanje dok se protežu po podu zvučne laboratorije. Tom Mansi, inženjer ove laboratorije, svira električnu gitaru kako bi proizveo jake vibracije.
Zvuk vibrira po površini koja se nalazi iznad običnog poda, a kako kaže Mansi, zvučnici, odnosno veliki sabvuferi, takođe pomažu.
«Okrenuti su naopačke tako da se energija zvuka basa prenosi na pod, te usljed toga pod vibrira i možete ga osjetiti,» objašnjava Mansi.
Deca uživaju u osjećaju zvuka, a Otis, jedan od posjetilaca, kaže da mu se jako dopada vibriranje poda jer ima osjećaj kao da se nalazi na bubnoj opni i da prima zvučne signale.
Dizajner zvučne laboratorije Norman Lederman kaže da «osjećaj» bubne opne pomaže ljudima koji ne mogu da čuju. Lederman je projektovao prvu zvučnu laboratoriju u srednjoj školi za gluhonijeme, koja je dio nacionalnog programa za gluhe Univerziteta Galodet u Vašingtonu.
«Namjera je bila da se studentima omogući da razumiju zašto ne čuju, ali naravno i da razumiju stvari koje ne mogu da osjete,» objašnjava Lederman.
Norman kaže da je prva ovakva laboratorija za gluhonijeme donjela i neka iznenađenja.
«U laboratoriji su počele da se pojavljuju električne gitare i za tren oka se osnovao muzički klub poslije čega je ubrzo usljedilo i osnivanje muzičkog časa,» kaže Lederman i dodaje...
«Imali su priliku da se izraze i uživali su u tome.»
U zvučnoj laboratoriji na Univerzitetu u Koloradu, ova grupa učenika uživa dok posmatra kako se pravi zvuk. Samo nekolicina dece koja danas posećuju ovu laboratoriju imaju problema sa sluhom, ali Norman Lederman smatra da svako voli da nauči nešto više o zvuku. Svake godine, hiljade učenika poseti ovu zvučnu laboratoriju, a mnoge škole za gluhonijeme imaju slične prostorije. Lederman smatra da je oprema dovoljno jednostavna za korišćenje i da je time omogućeno da ovakve laboratorije budu rasprostranjene svuda, pa čak i u kućama ljudi koji žele da uživaju dok slušaju, osećaju i vide zvuk.